Mnogi ljudi posežu za hranom ne zbog fizičke gladi, već zbog emocija poput stresa, dosade, tuge ili anksioznosti. Ova pojava poznata je kao emocionalno jedenje i često vodi ka prejedanju, osjećaju krivnje i narušenom odnosu prema hrani.
Prvi korak je osvještavanje razlike između fizičke i emocionalne gladi. Fizička glad dolazi postupno, može se prepoznati po praznini u želucu, a smiruje se kad pojedemo obrok. Emocionalna glad dolazi iznenada, često je specifična (npr. “moram čokoladu”) i ne nestaje nakon jela.
Umjesto automatskog posezanja za hranom, preporučuje se zabilježiti što osjećamo u tom trenutku – vođenje dnevnika osjećaja ili razgovor s bliskom osobom može pomoći. Tehnike opuštanja poput disanja, šetnje ili slušanja glazbe mogu zamijeniti potrebu za “emocionalnim grickalicama”.
Razvijanjem zdravih strategija suočavanja s emocijama, lakše je kontrolirati prehrambene navike i izbjeći prejedanje.